Povrede na radu predstavljaju ozbiljan izazov i za radnike i za poslodavce, a pitanje odgovornosti za nastalu štetu često zavisi od konkretnih okolnosti slučaja. Zakonom o zaštiti na radu jasno su uređena prava i obaveze poslodavca i zaposlenika, s ciljem da se obezbijedi sigurno radno okruženje i spriječe rizici koji mogu dovesti do povreda ili profesionalnih oboljenja. Prema zakonskom okviru, poslodavac je dužan da u svim fazama organizacije rada preduzme mjere prevencije i zaštite koje su realno izvodive, kako bi obezbijedio sigurnost i zdravlje radnika. To uključuje procjenu rizika, obuku radnika, davanje uputstava za bezbjedan rad i redovno označavanje opasnih zona i opreme.
Međutim, čak i kada dođe do povrede, poslodavac ne mora automatski biti odgovoran za štetu. Ako se dokaže da su sve zakonom propisane mjere bile primijenjene, a da je radnik uprkos tome postupao nepažljivo ili neodgovorno, pravna odgovornost može se prebaciti na samog radnika. U sudskoj praksi često se uzima u obzir da li je poslodavac omogućio uslove rada u skladu s važećim standardima, da li je oprema bila bezbjedna i da li je radnik bio upozoren na moguće rizike. Tako je u više slučajeva utvrđeno da, kada poslodavac ispuni sve obaveze iz Zakona o zaštiti na radu, uključujući izradu akta o procjeni rizika, obezbjeđenje zaštitne opreme i jasna uputstva, ne može snositi odgovornost za povrede koje nastanu usljed isključivo nesavjesnog ponašanja zaposlenog.
Član 177. Zakona o obligacionim odnosima jasno propisuje da se odgovornost isključuje ako je šteta nastala isključivo radnjom oštećenog lica.
S druge strane, radnik se ne može smatrati odgovornim ukoliko nije bio pravilno obučavan ili ako mu nisu dostavljena jasna uputstva, odgovornost se vraća na poslodavca, što je potvrđeno i u sudskoj praksi.
U praksi, sudovi pažljivo analiziraju sve okolnosti povrede, pri čemu je ključno pitanje da li je povreda mogla biti izbjegnuta primjenom standardnih mjera sigurnosti i da li je poslodavac omogućio njihovu dosljednu primjenu. Takođe, ocjenjuje se i ponašanje radnika, posebno u pogledu pridržavanja propisa i uputstava na radnom mjestu. Kada se utvrdi da je poslodavac postupio odgovorno, a da je radnik povredu izazvao sopstvenim nemarom, zahtjev za naknadu štete se odbija kao neosnovan.
Ako Vam je potrebno pravno savjetovanje i zastupanje na temu naknade štete zbog povrede na radu bilo da ste na mjestu radnika ili poslodavca, onda ste na pravom mjestu kod nas i možete kontaktirati naše advokate za direktno savjetovanje putem telefona (+387 62 423 413), ili e-maila (info@partners.haracic.ba).
