Advokatsko društvo Haracic + Partners d.o.o. je u predmetu broj 65 0 P 1114004 24 P zastupao tužitelja čiji je cilj bio isključiti se sa sistema centralnog grijanja, tj. raskinuti ugovor sa javnim komunalnim poduzećem, pred Općinskim sudom u Sarajevu, po tužbi podnesenoj 2024. godine. Tužitelj je želio grijati se uz pomoć drugih izvora toplotne energije – grijanje na struju / klimatizacijski uređaj.
U skladu sa Zakonom o komunalnim djelatnostima KS i Uredbom o opštim uslovima za isporuku i korištenje toplotne energije, Tužitelj je u postupku dokazao :
- Postojanje tehničke mogućnosti za isključenje – da cijevi od centralnog grijanja ne prolaze kroz stan korisnika – isto je dokazano vještačenjem po vještaku mašinske struke,
- Da se isključenjem ne ugrožava kvalitet grijanja drugih korisnika – tužitelj se grijao na klimatizacijski uređaj/na struju, čime je održavao toplinu u stanu.
Pored navedenih dokaza, općepoznata činjenica je da kod korištenja grijanja na struju nema negativnog utjecaja na okoliš. Tužitelj je također pribavio potpise ostalih stanara koji žive u zgradi, koji su dali svoju saglasnost za isključenje tužitelja sa sistema.
Općinski sud u Sarajevu je uvažio navedene dokaze i donio presudu kojom se raskida ugovor o korištenju toplotne energije između tužitelja i javnog komunalnog poduzeća. U obrazloženju presude sud je naveo da čl. 10. Zakona o obligacionim odnosima FBiH propisuje da učesnici u prometu slobodno uređuju obligacione odnose, da su prema čl. 11. ovog zakona učesnici ravnopravni, te da je članom 14. ovog zakona određeno da u zasnivanju obligacionih odnosa učesnici ne mogu ustanovljavati prava i obaveze kojima se za bilo koga od njih ili za drugog stvara ili iskorištava monopolski položaj na jedinstvenom tržištu ili stvaraju neravnopravni odnosi u poslovanju. Sud je ocijenio da tužitelj ima pravo na vlastitu odluku da li će se zagrijavati i na koji način, a tuženi ne može i nema pravo i ovlaštenje da nameće drugom njegove usluge grijanja jer je to u ovom slučaju njegova zakonska obaveza, a korištenje usluge isporuke toplotne je pravo tužitelja, a ne vremenski neograničena obaveza, čiji prestanak zavisi isključivo od tužitelja. (Ovakav stav je zauzeo u svojoj odluci Ustavni sud F BiH – Ap 1820/15 od 20. decembra 2017. godine).
Vezano za odredbe Odluke o opštim uslovima za proizvodnju, isporuku i korišćenje toplotne energije (“Službene novine Grada Sarajeva” br. 29/82, 8/89, 13/90 i 14/91) prema kojima se korisnik može samo „privremeno“ isključiti sa sistema centralnog grijanja, sud je ocijenio da se na odnos tužitelj i tuženog ne mogu primijeniti ove odredbe jer je ovaj akt donesen u okviru SFRJ, u uvjetima koji su politički, društveno i pravno bili potpuno drugačiji od današnjih i u kojima se prvenstveno štitila tadašnja društvena imovina, a primjenjen je bez vođenja računa o postojanju slobodnog tržišta i obaveznosti zaštite prava na imovinu u smislu Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije.
